Od Foše do Atlantide (moja Stoše) novi je tekst naslonjen na adaptaciju Stullijeve Kate Kapuralice u Stošu od Foše. Naime, preuzet je dijalektalni (zadarski) jezik adaptacije i distribuiran istim likovima s jednakim psihosociološkim osobinama. Tu su ponovno Stoše, Šime, Perka, Venci i drugi, te dva nova lika Dora de Pan i Stanko koji govore književnim jezikom i koji reflektiraju mentalitet prošlosti pretočen u suvremenost u polemici s nekim trajnim ljudskim kušnjama i osobinama: kako osigurati materijalnu egzistenciju, pošteno ili nepošteno, radom ili neradom, moralno ili nemoralno; tu je opsjednutost vlašću i kako je zadržati pod svaku cijenu; kušnja vjernosti pred koju je stavljena Stoše; što se krije u kutiji Dore de Pan; da li nas može spasiti samo nova mana s neba… Sve je to uvijeno u plašt obojen lokalnim zadarskim mentalitetom i jezikom koji još u slabijem manje čujnom dijelu kontrapunkta uljepšava melodiju muke našega svakodnevnog preživljavanja i ambicija. Tekst sve to latentno mistificira uz pomoć Talije kod većine likova (komika), ali i ozbiljnih paradigmatskih razmišljanja utkanih u monolozima Stoše kad joj „tentacjun“ razdire dušu, „privarit“ ili „ne privarit“, kad se pretvara u zadarsku (otočku) Penelopu. Prividno lokalni mentalitet s univerzalnim trajno ljudskim problemima prožet je biranim intertekstualnim zahvatom od grčke mitologije i mediteranskih strasti do Shakespeareovog Hamleta i njegovih sjevernjačkih dvojbi na Šimin način. Intertekstualnost (posudbe) odnosi se na vrlo poznate sadržaje i komplekse lako prepoznatljive većini čitatelja ili gledatelja. Sam je kraj duboko uronjen i u suvremenost, a u katarzi je i neka vrsta oniričke nemoguće solucije za naše snove i aspiracije. Svakako treba reći da je inicijator cijele te ideje koja je imala veliki uspjeh kod publike i kritike adaptacijom (Stoše od Foše) ravnatelj HNK gosp. Renato Švorinić koji me oko toga angažirao i ponudio da pokušam produžiti život tom sklopu novim odgovarajućim tekstom. U tome smo i on i ja osobno imali veliku podršku svih protagonista, a posebice je poticajno djelovala naša dramska prvakinja Jasna Ančić. Tekstovi su u postupku objavljivanja u knjigu čiji će izdavači biti zajedno Sveučilište u Zadru i HNK Zadar.

Prof.dr.sc. Živko Nižić

A što još reći i „pitati“ Profesora?

Da je Vaša Stoše povod za razgovor duša na jedan jedini mogući način – kazalištem?

Da je Vaša Stoše traženje novih putova i izraza kazališnog jezika?

Da je Vaša Stoše čin Maga koji pokreće rijeku zbivanja i lica koja stvaraju svijet bajke iz samog života?

Da igrate igru koja se zove – Kazalište?

Duhom protiv ispraznosti, skladom protiv kaosa?

Vaša igra našim tijelima, mislima, maštom, šarmom, talentom, pravilima, neponovljivošću?

Da je Vaša Stoše naša riječ, prošla kroz naš organizam, rođena u našem biću, bazirana ne na idolopoklonstvu tradiciji već njenom poznanstvu.

Nekim čudnim senzibilitetom, kao pjesnik i kao pisac, arhivar i kroničar, kronični kazališni ministrant i zaljubljenik umjetničke riječi, postajete pojmom onoga što bih ja nazvala: „TRUBADUR KAZALIŠNOG TRAJANJA“.

Jasna Ančić

Živko Nižić je u svojim tekstovima konačno na velika vrata unio zadarski ambijent (transponirajući izvorni zadarski prostor i karaktere) u hrvatsku književnost i popunio prazninu koja postoji u novijoj hrvatskoj književnosti. Stoše od Foše i Od Foše do Atlantide (moja Stoše!), samosvojna su i uspjela djela, ili svojevrsni slojeviti memento ljudskih emocija od ljubavi do mržnje, strasti, žudnji, poroka i politike smještenih u jedinstven prostor Zadra i zadarskog kraja, ali koja su istodobno univerzalne poruke, o srazu dobrog i lošeg u ljudskom društvu (a sve na primjeru događaja iz života malog svijeta).

Robert Bacalja

Od Foše do Atlantide (moja Stoše!) pokazuje izvrsnu kreativnost upotrebe autorovog materinjeg govora prepunog prebacivanja kodova, posuđenica, metafora, alegorija i višedimenzionalnost suvremenog i starinskog života, nove i starije kulture. Ovim djelom, Živko Nižić uzdiže se iz svakodnevne (lokalne) psihologije iz njegove prethodne adaptacije, te na vrlo istančan način podaruje tekstu sasvim nove dimenzije.

Irena Marković