Kneževu palaču u Zadru bilježe povijesni izvori još u 13. stoljeću. Zidne strukture pokazuju romaničke i gotičke slojeve njezine cjeline u srednjem vijeku.
U svibnju 2011. godine otvoren je dio preuređenog prostora nekoliko dvorana Kneževe palače u Zadru, koji je dobio izložbenu namjenu. Ubrzo je prostor zaživio te su organizirane izložbe, koncerti, kazališne predstave i međunarodni filmski festival. Kneževa palača u Zadru nakon cjelovite obnove bit će iskorištena kao prostor Baštinskog centra koji će na 7.500 m² objediniti izložbene prostore Narodnog muzeja u Zadru.
Kneževu palaču u Zadru bilježe povijesni izvori još u 13. stoljeću, a u njenim temeljima arheološki istraživački radovi pod vodstvom konzervatorice i arheologinje Barbare Pintarić otkrili su dijelove zgrade iz rimskog i kasnoantičkog razdoblja. Zidne strukture pokazuju romaničke i gotičke slojeve njezine cjeline u srednjem vijeku. U 16. stoljeću palača je prvi put opsežno preuređena, a u 19. stoljeću još jednom, tada po nacrtima klasicističkog arhitekta Frane Zavorea. S istočne strane podignuta je u 17. stoljeću prostrana Providurova palača s krilima i dvorištima koja je u 19. stoljeću s Kneževom palačom sjedinjena u zajedničko Namjesništvo, sjedište zemaljske vlade za Dalmaciju u sklopu austrijskog dijela dvojne monarhije.
Kneževa palača koja je dugi niz godina oplemenjivala kulturni život grada Zadra kroz svoje višestruke funkcije kao gradska knjižnica, glazbeno-baletna škola i koncertna dvorana, za vrijeme Domovinskog rata bila je pogođena s osam granata velikog kalibra koje su prouzrokovale velika oštećenja i vidno narušile statiku građevine. Prva faza obnove počinje 1999. godine. Metodom faksimilne rekonstrukcije obnova se vrši materijalima od kojih je građevina nekada sagrađena, kako bi se postigla adekvatna rekonstrukcija koja odgovara izvornoj gradnji. Građevina se sastoji od tri stambena krila s unutrašnjim dvorištem u kojem je smještena gusterna. Povezana je s Providurovom palačom. Riječ je o velikoj površini koja je zahtijevala izniman trud, rad i financijska sredstva kako bi se ovaj reprezentativni prostor mogao staviti u funkciju. Projekt se nastavlja, trenutačno je u izradi projektna dokumentacija za Baštinski centar koji će biti smješten u Kneževoj i Providurovoj palači. Baštinski centar bi se protezao na površini od 7.500 četvornih metara muzejskog prostora koji bi objedinio fundus Narodnog muzeja Zadar i svih njegovih odjela.
U međuvremenu je 2011. godine Narodni muzej Zadar, uz svekoliku potporu Grada Zadra i Konzervatorskog odjela u Zadru pokrenuo akciju privremenog osposobljavanja nekoliko dvorana Kneževe palače u izložbene svrhe. Postavljena je arhitektonska instalacija zadarskih arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića koja izgleda poput »krletki« koje grade prostor unutar prostora pogodan za izlaganje. Izložbeni pontoni su međusobno povezani drvenim pasarelama i tunelima, a uz izložbene dvorane uređena je i jedna prostorija u kojoj se nalazi Pomorska zbirka, koja bi trebala služiti kao jezgra budućeg Pomorskog muzeja. Cilj Muzeja je i urediti prostorije koje bi služile kao muzejske radionice.
Ubrzo nakon svečanog otvaranja 17. svibnja 2011. godine Kneževa palača je prepoznata kao jedna od najatraktivnijih gradskih lokacija te je u svojim prostorima ugostila izložbe, prigodne izložbe za značajne obljetnice, koncerte, kazališne predstave, međunarodni filmski festival, diplomatske i gradske prijeme. Raznovrstan, bogat i zanimljiv program Kneževe palače nailazi na vrlo dobar odaziv publike i medija.
U prosincu 2011. godine, Iva Letilović i Igor Pedišić osvojili su prestižnu nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata »Bernardo Bernardi« za arhitektonsko rješenje Narodnog muzeja Zadar, »Privremena izložbena dvorana, Kneževa palača u Zadru«, u kategoriji najuspješnijeg ostvarenja na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2011. godini u Hrvatskoj. Nagrada je dodijeljena u Vukovaru.
Projekt Baštinskog centra u Kneževoj palači u Zadru primjer je kako obnova kulturne baštine, posebice nepokretnih kulturnih dobara, uvelike ovisi o kvalitetno riješenom pitanju buduće namjene obnovljenog spomenika arhitekture. Naime, bez takvog rješenja nije moguće valjano korištenje, kako u kulturno-obrazovne, tako ni u svrhe kulturnog turizma.
